Nikad nije kasno otvoriti oči i krenuti putem koji smatramo najispravnijim.Nikad nije prekasno sebi dopustiti biti ono što uistinu želimo.Nikad nije prekasno biti istinski sretan,ali većina se boji postati ono što bi najviše htjeli,mnogi zavlače pod tepih sve svoje vizije i snove,ne usude se izaći van iz svojih ljušturica straha jer uvijek ih plaši pomisao što će netko drugi misliti o tome što oni žele.To nije u redu jer svaki pojedinac ima pravo svoj život urediti na svoj način,ima pravo mijenjati mišljenje o pojedinim stvarima,ima pravo mijenjati prioritete,ima pravo biti što god poželi neovisno o svojoj okolini.Koliko puta većina nas u svom životu ne napravi mnogo toga baš upravo zbog svoje surove i plitke okoline?Koliko nas potone u toj bezosjećajnoj masi ljudi kojima nije ništa drugo na pameti osim bavljenja nečijim tuđim životima?Treba zaboraviti na njih i pustiti ih…
Trebamo sami sebi postaviti svoje snove na pijedestal satkan od hrabrosti i suočiti se sa sobom i krenuti,krenuti jer nikad nije kasno doseći zvijezdu iznad svoje glave.
Ili je bolje pustiti sve nek nestane?Pustiti jer ćemo se onda možda osjećati bolje?
Na kraju nikad nije kasno ni za tu drugu opciju ako već ne uspijemo s prvom.
Nikad nije kasno za bilo što jer uvijek postoji trenutak za nešto.uvijek postoji mjesto za nešto,uvijek postoje ljudi za nešto.
istina!!!nikad nije kasno!!
tako je 🙂